BRANKO POPOVIĆ

Rođen je 1917. godine u selu Verićima kod Banjaluke, u siromašnoj seljačkoj porodici. Zbog siromaštva roditelja nije mogao ni osnovnu školu završiti. Kao dijete, a kasnije i kao dječak, radio je na napolicu kod seoskih gazda.

Poslije odsluženja vojnog roka u konjičkoj (gardijskoj) jedinici 1937. godine, zaposlio se kao šumski radnik u pilani u Gornjim Podgradcima. Volio je grad i ljude oko njega. Zato su i njega ljudi voljeli i vjerovali njegovoj poštenoj, iskrenoj riječi.

Ovdje se prvi put susreo sa radničkim pokretom i sa idejama o promjeni društva. Po prvi put je čuo riječi „socijalizam“, „borba za radnička prava“ i dobro je shvatio da se to govori o njima svima i da su to njihove riječi. Kada je izbio ustanak jula 1941. godine, nestrpljivo je očekivao momenat da i on stupi u borbu.

Pri prvom oslobođenju Podgradaca 23. oktobra 1941. godine, zapaljena je pilana. On je predvodio tu akciju. Ljudi iz pilane su mu se pridružili do jednoga i u jednom su je naletu zauzeli. Kao bombaš učestvovao je u napadu na Mrakovicu 5. decembra 1941. godine i u napadu na Turjak 15. decembra 1941. godine. Istakao se u jurišu pri oslobođenju Prijedora maja 1942. godine. Poslije ove borbe primljen je u članstvo KPJ.

U neprijateljskoj ofanzivi na Kozaru 10. juna 1942. godine, njegova četa je prva povela borbu sa neprijateljem na drumu Banjaluka — Prijedor. Tom prilikom ostala je van neprijateljskog obruča i ušla u sastav 1. krajiške brigade.

Kao komandir čete u sastavu novoformirane 2. krajiške brigade, borio se za oslobođenje Jajca, Bihaća i u okršajima sa četnicima na Manjači.

Krajem juna 1943. godine postavljen je za komandanta 2. bataljona Kozarskog NOP odreda. Borci su mu bezgranično vjerovali i bili ubjeđeni da će u svakoj borbi pobijediti. To su potvrđivali u svim borbama, a naročito na Reljića Kamenu, kada su dočekali njemačku kolonu „Tigar“ divizije i zaplijenili 6 protivtenkovskih topova.

Kada je formirana 11. kozaračka brigada, i dalje je ostao komandant 2. bataljona, sa kojim je vješto, znalački i borbeno komandovao u oslobođenju Bosanske Dubice, u napadu na Bosansku Gradišku, Dobrljin i u napadima na druga neprijateljska uporišta i komunikacije.

Dvadesetpetog juna 1944. godine, prelazeći rijeku Sanu kod sela Ališića, Brankov konj se zapleo i oborio jahača u vodu. Nije isplivao. Poslije nekoliko sati, njegovo tijelo je izvađeno iz vode i uz vojne počasti pokopano u njegovom rodnom selu Verićima.

/DŠ