POTKOZARJE

NASELJA IZ RIMSKOG DOBA
U vremenu dolaska Rimljana glavni tipovi naselja na teritoriji Bosne i Hercegovine bile su gradine i sojenice. Neke gradine bile su izgrađene kao utvrde. Sojenice su podizane uz rijeke i ovaj tip naselja najbolje poznajemo po ostacima na Savi (Donja Dolina) i ha Uni (kod Bihaća), Gradine su daleko izrazitije i brojno mnogo jače zastupljen tip aglomeracija. To su naseobine na osamljenim uzvisinama i brdima, još češće na padinama brda i na visinskim platoima. Rim-. sko doba označava važnu prekretnicu u pogledu smještaja naselja. Veliki broj epihorskih nase-lja na uzvisinama i platoima za vrijeme.rimske vladavine premješta se u ravnice i zauzima pro-stor oko gradine. Tako je i razmještaj aglomeracija odgovarao političkim i strategijskim intenci-jama Rimljana (287,81).
Značajno rimsko naselje otkriveno je u Suvaji, nekih 6 km zapadnije od Bosanske Dubice, na obali Une. Ovo je prostrano rimsko naselje jednog veleposjeda, kakvi su se u Panoniji formirali od III do V stoljeća. Aglomeracija je smještena na brdovitim zapadnim ograncima Kozare i pre-šla u ravnicu Une. Tu se nalazi arhitektonski kompleks palatium fundi, odnosno villa publica u centru velikog posjeda. Posjed je došao do izražaja od kraja IV stoljeća. Ostaci se nalaze na površini od 5 ha ravnog priobalnog zemljišta uz Unu. Nalazište je otkriveno 1973. godine. Istraži-vanja su vršena od 4. do 26. IX 1980. godine. Otkopani su temelji građevina oblika pravougaoni-ka, veličine oko 45/30 m. Okrenut je pravcem S-J i završen na sjeveru velikom polukružnom apsidom, a na južnoj manjom i plićom apsidom (egzedra). Građevina se dijelila u dva pojasa. Otkopano je 5 prostorija. Postoji i hipokaust, prostorija s egzedrom (I) bilaje popločena opeka-ma, a kasnije zakrpana heksagonalnim ciglicama. Uz prostoriju egzedrom prislonjena je prosto-rija dužine 10, širine 5 m. Otkopana zgrada pripadala je termama (thermae, babneae). Ovo je bila banja (balneum) namijenjena javnom korišćenju. Starija faza izgradnje je iz II i mlađa iz III ili IV stoljeća. Podovi visokog kvaliteta su iz V stoljeća. Kompleks se izgrađivao tri stoljeća.

Arheološki lokalitet iz antičkog doba na mjestu zvanom’»Crkvine« u Suvaji
Okrupnjavanje velikih posjeda počelo je u III a u IV stoljeću doživjelo najveći zamah. Villa publica u Suvaji, kao centar velikog dominija (domena), morala je osim termi imati i gospodar-ski i rezidencijalni dio. Prvome ie pripadala žitnica (horreum), zatim štala i radionice, stanovi i ostali sadržaji vezani za agrar. Rezidencijalni dio, palatium ili praetorium u užem smislu, sasto-jao se od stana za upravitelja ekonomije (procuratora), odaje za prihvat funkcionera i cara i sta-nova za brojnu poslugu.
Cesta Siscia – Sirmium je vodila lijevom (visokom) obalom Une. Potvrđena je s nekoliko miljkaza, među njima i miljokaz Cezara Valerija Severa iz 305/6. godine. oznakom od 39 milja (oko 57 km), pronađen in situ u Baćinu. U Baćinu su na lokaciji Tuk, upravo na visini Crkvine u Suvaji, pronađeni i ostaci naselja, najvjerojatnije od putne stanice Ad Praetoria (kod Pretori-ja), na udaljenosti od oko 57 km, koja odgovara distanci od Siska do Baćina (Suvaje). Na Tuku u Baćinu izgleda da je bila putna stanica Ad Praetoria. Ruševine na Crkvini u Suvaji, udaljene svega 200-300 m pripadaju Pretoriju. Ruševine u Suvaji bile su u funkciji upravnog centra vele-posjeda kao praetorium fundi, pa je po tom nazvano naselje Praetorium.

Podgradci. Zapadno od Gornjih Kijevaca, blizu današnje pilane u Podgracima, na lijevoj obali rijeke Vrbaške leži lokalitet Crkvina. Tu se nalaze ruševine sa tesanim kamenom, lijepim i brojnijim ostacima rimske krovne i zidne opeke. Iznad ovoga lokaliteta je Gradina. Iz Donjih Podgradaca je nadgrobna ploča sa natpisom: Ursiom et Sirmiae Pot (amilia Proba) fratri et so-rori… et (…) gininae matripač smatra da ovaj spomenik datira iz ranog carskog doba. On prctpostavlja da se jedno poljoprivredno dobro sa villom rusticom nalazilo u Donjim Podgradcima i da kao vlastništvo nekog veleposjednika iz Sirmijuma datira iz ranog carskog doba
(287,90).

Gornji Kijevci su oko 15 km jugozapadno od Bosanske Gradiške. Na lokalitetu zvanom Ma-nastirište (Karanovac) uz potok Lubinu nailazi se na stare zidine i rimski građevinski materijal, a zna se i za ploče sa natpisima. V Lamincima, jugoistočno od Bosanske Gradiške, otkriveno je oružje i nakit iz rimskog doba. Rimska cesta na ovom pravcu je išla bliže padinama Kozare. Do-nji tok rijeke Vrbasa, na prostoru od Bosanske Gradiške do Banjaluke, u rimsko doba bio je va-žan poljoprivredni rejon na kom su sa obje strane ceste nicale aglomeracije vezane za agrikul-turu.
Na prostoru Lijevače polja s obje strane rimske ceste sačuvani tragovi naselja
predstavljaju ostatke rimskih villa rustica koje su bile izgrađene na većem broju fundusa ovoga plodnog kra-ja. Što se tiče velikih posjeda u villae rusticae u Lijevaču polju i kod Donjih Podgradaca, njihov položaj u blizini centra (Servitium, Ad Fines, Castra) i uz važnu komunikaciju (Servitium – Ca-stra) ukazuje na to da su ova poljoprivredna dobra igrala značajnu ulogu u snabdijevanju tih centara i vojnih jedinica koje su bile stacionirane u ovom kraju (287,91).

Na prostoru od Bosanske Gradiške do Banjaluke aglomeracije nisu malobrojne, a samo na nekoliko mjesta nalaze se uz cestu. Ostaci objekata dalje od ceste sačinjavali su komplekse gra-đevina na jednom fundusu.
Servitium (Bosanska Gradiška) je važan saobraćajni centar i stanica riječne flotile na Savi. Bosanska Gradiška (Servitium) na Savi poznata je po nalazima iz rimskog doba. U tvrđavi Ber-bir bili su brojni odlomci rimskog građevinskog materijala. U sondi dubokoj 3 m bito je obilje velikih odlomaka krovne i podne opeke i fragmenata keramike. Profili ocrtavaju slojeve rimskih ruševina. Odavde potiču dva numizmatička nalaza iz I i II vijeka nove ere (Claudius i Traianus) i nekoliko drugih primjeraka rimskih bakrenih novčića iz III i IV vijeka nove ere, koji su kova-ni u Sisciji, a nađeni su u ruševinama stare tvrđave Berbir. U slojevima ispod tvrđave Berbir, što su slojevi bili niži, nadeni su stariji primjerci rimskog novca. To nam govori o starosti rim-skog naselja u Bosanskoj Gradiški i njegovom kontinuiranom postojanju od najmanje tri vijeka (287,27). Nalazi iz Bosanske Gradiške i novija istraživanja na ovom sektoru rimske ceste potvr-đuju ispravnost lokalizacije po kojoj je Servitium današnja Bosanska Gradiška. Materijalni po-daci i nalazi u Bosanskoj Gradiški dokazuju da je na tom mjestu postojalo važno rimsko nase-lje. To naselje je rimska stanica Servitium. Rimsko naselje u Bosanskoj Gradiški, kao stanica na magistrali, imalo je među pristaništima na Savi odgovarajući značaj za riječni promet i vojnu flotilu (287,27).

Rijekom Savom su krstarile transportne lađe, riječna patrolna flotila vojnih jedi-nica provincije Panonije. U Bosanskoj Gradiški je bio prolaz preko rijeke Save u rimsko doba. Tu se obezbjeđivala veza s drugom stranom Save.
Ad Fines, današnji Mahovljani, nalazi se 4 km sjeverno od Laktaša. Mahovljani leže u pre-djelu koji oznaćava prelaz iz posavske ravnice u brdovita bosanska područja, tamo gdje se nala-zi prirodna granica između Panonije i Dalmacije (287,28).
Udaljenost Servitium -Ad Fines po Tab. Peut. XVI m.p. iznosi oko 24 km. Ta udaljenost od-govara stvarnoj razdaljini Servitium (Bosanska Gradiška) – Ad Fines (Mahovljani), odnosno oko 24km trasom rimske ceste kako smo ie obilježili.
U Mahovljanima po oranicama se nalaze odlomci rimske opeke i kamen sa krečnim lijepom. Na lokalitetu Berek ima nasip kružnog oblika sa građevinskim oranicama. Pored Bereka su veće kamene ploče kao vezani stroj kaldrme. To je nastavak tragova kaldrme od rimske ceste. U Mahovljanima su česti nalazi rimskog novca. Mještani pricaju o grobnicama, statuama, zlatnom nakitu i sl. što su njihov’ stari nalazili na oranicama i kućištima. Ad Fines (Mahovljani) bi mogla biti etapna stanica (monsio) sa prodavaonicama, radionicama, magacinima, stratištima i sl., što sve dolazi uz ovakve stanice. Ovdje bi trebalo tražiti graničku posudu i sjedište carinskog ure-da. Tu, uz obronke Kozare, tlo je čvršće i put kraći. Uz Berek se nalazi parcela zemlje obrasla u korov i šiblje, 40 x 40 m, koja je ispod nivoa ostalog zemljišta i u kojoj se nalaze odlomci rimske cigle i grumenje željezne troske. Ovdje je bila neka rimska radionica. Tragova rimskih zgrada ima i na istočnoj strani moderne ceste. U podrnčju Maglajana na više mjesta istočno od ceste susreću se rimski ostaci, naročito kamen i opeka. To se nalazi na humki Crkvine i njivi Luka. Tu nalazimo željeznu trosku. Sa Luke su primjerci rimskog novca prikupljeni 1896. godine (Antoni-nus Pius i Maximilianus). U selu Vakufu nalazi se lokalitet Gradina, u Seferovcima na Gradini na-lazi se brojno građevinsko kamenje sa lijepom i odlomcima rimske opeke. Ta gradina je 2 km istočno od ceste u visini sela Cvijići. Materijal se raznosi i upotrebljava za gradnju. Ima ostataka i kod sela Vakufa, u izvorištu potoka Matura, koji se ulijeva u veliku okuku Save niže Donje Do-line. Ovaj hidronim može biti u vezi sa naseljenošću u antičko doba. Godine 1897. otkrivene su ruševine neke rimske naseobine u blizini Gradine u Mrčevcima.
U blizini Laktaša bila je granica rimskih provincija Ilirikuma i Panonije.
Laktaši Od bosanskih termalnih izvora koji su eksploatisani u rimsko doba među najpo-znatijim su Laktaši. Zasada nije moguće određeno reći kad je nastala rimska naseobina u Lak-tašima i kad je prestao njen život. Na izvjesne pretpostavke nas
upućuju susjedna naselja, a na-ročito rimska cesta koja je rano trasirana pored Laktaša (287,100).

U doba Rimljana u Laktaši-ma je bilo naselje vezano za termalno kupatilo i njegovu eksploataciju (287,25). Godine 1889. tu su otkrivene ruševine veće rimske zgrade sa ostacima hipokausta i nekim drugim predmetima. U Laktašima je otkrivena pozlaćena statua, vjerovatno nekog rimskog cara. Lokalitet zidine sa-čuvao je tragove rimske kaldrme i ruševine jedne zgrade. Tu su i cigle kvadratičnog oblika (30 x 30 cm) koje su pokazivalo do 2 m široku trasu u pravcu termalnog vrela. Mještani su 1930. go-dine našli rimske novce i fragmente keramike. I danas su ćesti rimski numizmatički nalazi u blizini banje i na brijegu uz vrelo. Prikupljeno je više primjeraka rimskog novca iz III i IV vije-ka. Inače, Laktaši su poznato mjesto po nalazima iz rimskog doba. Rimska naseobina u Laktaši-ma predstavlja izrazit primjer aglomeracije koja je nastala az termalni izvor. Po onome što do-sad znamo, ona nije bila velika. Antićki Laktaši nisu ležali na samoj cesti koja je u rimsko doba iz Salone preko Banjaluke vodila u Bosansku Gradišku, već pored nje, kao što su to pokazala najnovija istraživanja na ovom podrućju. Međutim, blizu Laktaša nalazila se važna rimska stani-ca Ad Fines na granici provincija Dalmacije i Panonije. Granične postaje su imale svoje vojne posadc, a na ovoj važnoj komunikaciji postojale su i beneficijarske stanice. Udaljenost od Save iznosi svega 28 km i na tom prostoru postojale su brojne aglomeracije, prvenstveno vezane za poljoprivredu (villae rusticae i fundi). Stoga je izvjesno da su se termalnim vrelom u Laktašima koristili okolni agrarni posjednici (possessores), vojnici iz graničnih postaja i beneficijari, a vje-rojatno i drugi stanovnici ovoga kraja (287,102).

Dakle, banjsko naselje u Laktašima svakako je služilo kao odmaralište koje nije bilo daleko od ceste.
Ad Ladios (Hin. Ant.), Trn. nalazi se sjeveroistočno od Banjaluke. U Trnu i najbližoj okolini otprije su poznati rimski ostaci. Hin. Ant. označava razdaljinu Servitti – Ad Ladios XXIV m.p. = oko 36 km, što se podudara sa stvarnom udaljenošću između Bosanske Gradiške i Trna. U Trnu (Ad Ladios) s jedne i druge strane Vrbasa i sadašnje ceste nalaze se tragovi rimskih zgrada. Rimska cesta je na prostoru današnjeg Trna prolazila pored ovećeg naselja koje je imalo svoje ciglane i pogodan smještaj za vojnu posadu. U Trnu na lijevoj obali Vrbasa nalaze se ostaci rimske naseobine. I na desnoj obali nalaze se ostaci rimskih zgrada. Mještani su nalazili zidine po njivama. Godine 1925. otkrivena je ploča s latinskim natpisom i odnesena u Zagreb. Na humka-ma se nalaze odlomci rimskih opeka i keramike i primjerci rimskog novca. Gradina u selu Šuš-njarima ima zidine rimskog porijekla. Ostaci rimske građevine su još sačuvani. Gradina postoji u selu Hrvaćanima. Interesantno je i brdo Stražbenica. U Glomočanima su ostaci rimske zgra-de. U selu Barlovcima otkriveni su ostaci rimske ciglane. Kod stanice Ramići ustanovljene su rušcvine rimske zgrade i ciglane.
Castra (Tab. Peut), Banja Luka. Po Tab. Peut. razdaljina Servitium – Castra iznosi XVI + XIII m. p=XXIX m.p. (oko 43 km). Ova razdaljina ne divergira mnogo od one koja je označena u Tlin. Ant. (Servitti – Ad Ladios) XXIV m.p. = oko 36 km, čemu treba dodati 9 km udaljenosti Ad Ladios (Trn) — Banja Luka, što ukupno iznosi oko 45 km.
Na mjestu današnje Banje Luke nalazilo se u rimsku doDa znatnije naselje sa Jogorom (Ca-stra) koji se uzdizao nad lijevom obalom Vrbasa, tačno na onom mjestu gdje je i sada stara voj-nička tvrđava. Na Govedarnici blizu tvrđave nailazilo se 20-tih godina ovog vijeka na temelje rimske zgrade i na rimske novce. Uz logor je ležalo naselje (canabae) sa Jupiterovim hramom i to se naselje zvalo Castra (287,24). Castra je vojna baza i logor uz koji se razvilo civilno naselje (canabae). Ovdje-je vjerovatno bila i.etapna stanica za cursus publicus na ovoj cesti.
U Banjoj Luci je 1895. godine otkrivena ara iomet osnio loci sa natpisom koji, prema Pačo-vom čitanju, glasi: ».. .L. Sicinius Marcinus b (enerficiarius) co (n) (ularis) P (annoniae) S (upe-rioris) V.S.L. m.« (CIL III, 14221, upor. str. 2328). Na osnovi ovog natpisa Pač zaključuje da je područje Banjaluke u rimsko doba pripadalo Panoniji Superior.
Logor u Banjoj Luci zauzimao je važne strategijske pozicije na komunikaciji Split (Salona) – Bosanska Gradiška (Servitium). Građevinski ostaci potvrđuju postojanje civilnih naselja koja su izrasla uz logore i razvila se u privredne centre (287,99).
Uz brojne izvore tople mineralne vode postoje ostaci rimskih kanala za dovod termalne vode iz izvora u bazene. Neki od tih kanala i danas su u upotrebi. Naročito padaju u oči dva podzida uz mineralna vrela na desnoj obali
Vrbasa koji svojom konstrukcijom u svemu odgovaraju rim-skoj gradnji (287,100). Nalazi novca još uvijek su česti. Uz termalne izvore u Gornjem Šeheru nastalo je banjsko naselje. Ono se nalazilo na desnoj obali Vrbasa, dok je pored njega lijevom obalom prolazila rimska cesta u pravcu Banjaluke i Bosanske Gradiške. Terme u Gornjem Še-heru prvenstveno su služile kao lječilište i odmaralište vojnicima garnizona u Castru i stanovni-cima civilnog naselja uz logor (canabae) (287,102).
Tragovi naselja vide se oko Starog Majdana, u Oštroj Luci i Staroj Rijeci i dalje niz Sanu kod Ališića, Zecova, Čarakova, .Begogačana, kod Prijedora itd.
U porjećju Sane brojno su zastupljene utvrde kod mjesta gdje su sačuvani tragovi rudnika i topionica (na Sastavcima južno od Sanskog Mosta, na Klisini, Gradini, Zecovima). Ovakvi kaste-li na pogodnirn mjestima pružali su obezbeđenje rimskim rudnicima (287,95). Na vrelu Zdene postoje ostaci rimskog basena za vodu.
Poznato je više primjera antičkog novca sa ovog područja. Možda iz Prijedora i okoline po-tiče nalaz dvaju primjeraka kartaginskog novca i pojedan Vaspasianus, Velentinianus i Theodo-sius (287,122).

Naselje u Blagoju moglo je biti sjedište municipalne uprave. U pogonu je slavljen »dies un-decimus calendas maias«, tj. 21. april kao »dan osnivanja pogona«. Praznik je adekvatan promo-cijama naselja u rang municipija. Ovaj datum je stariji od posjete cara Septimija Severa ovom području 202 godine. Pogon je postao državna domena u drugom vijeku. Izgleda da je naselje bilo promovisano u status municipija. To potvrđuje veličina nastanjenog prostora, postojanje hrama i natpis iz Cikota. Ali, još uvijek je pretpostavka da je bilo municipij. U selu Cikotama kod Prijedora nađen je epigrafski spomenik sa izvjesnim podacima o postojanju municipija u ovom području. Istraživanja metalurškog pogona vršena su u okviru spasavalačkog zahvata na lokali-tetu Crkvina i Majdanište, u predjelu sela Blagaj i Maslovare. Istražen je manji dio u blizini tvornice. To su najkompletnije sačuvane građevine iz kasnoantičkog razdoblja. Ono se nekoliko vijekova razvijalo na istom mjestu u neprekinutoj urbanističkoj tradiciji. Građevine iz prvih vi-jekova razorene su da bi se na njihovom tnjestu dizale nove u VI vijeku. Pisani dokumenti poti-ču iz drugog i trećeg vijeka nove ere. Ostala je kontinuirana privredna, društvena i etnička os-nova. Tip naselja ostao je isti. Naseije se sastojalo od niza objekata tipa vila. Istraženi prostor je nešto manji od 1 km. Na tom prostoru vide se tragovi više od 20 kuća na razmaku od 25 i više metara, građenih od čvrstog materijala. Naselje je bilo i po obližnjim brežuljcima gdje su zgrade građene od čerpića i drveta. Upravna zgrada metalurškog centra građena je od opeke sušene na suncu. Većina zgrada je smještena na ruševinama starijih. Nađen je i jedan kamen sa slovom M, koji je sa pročelja neke zgrade. Metalurški pogon je osnovni.

U novije nalaze iz Blagaja spadaju brojni rimski novci iz III i IV vijeka nove ere, od Klaudi-ja Godskog do Teodosija, jedan primjerak Hadrijanovog novca, jedan nepotpun natpis sa imeni-ma Ulpia i Iulia, fragmfihti nadgrobnih spomenika i skulptura, odlomak crijepa sa žigom SISC i drugi artefakti rimske prevenijencije (287,12).
Porečje Sane i Japre spada u red vrlo bogatih rudarskih rejona.
Rimsko rudarstvo željeza dokazano je brojnim nalazima i tragovima na više mjesta. U Še-hovcima kod Sanskog Mosta i na brcžuljcima Troska prema Starom Majdanu otkrivene su rim-skc talionice. a na Vracar-Gradu. kod Briševa. praistorijske i rimske talionice. Velike naslage tro-ske nalaze se kod Adamuše i Briševa. Iz Briševa potiču dva natpisa (CIL III, 13239 i 13240) koji spominju tunkcionere željeznih rudnika u 111 vij.n.e. (vilicus terratarum i vir egregius procura-tor). U Ljubiji je pronađeno nekoliko epigrafskih spomenika od kojih su dva značajna po tome što su ih postavili rudarski
funkcioneri, i to: procurator Verecundus 209 g.n.e. za vrijeme Septi-mija Severa i procurator Macrinus i vilicus Heliodorus 228 g.n.e. za vrijeme Aleksandra Severa.

Karta antičkih naselja, cesta i rudnika

Na osnovu ovih nalaza možemo zaključiti da se u Briševu ili Ljubiji nalazilo sjedište rudarske administracije i uprave za ovaj kraj (287,93).
U predjelu Bosanskog Novog ustanovljeni su ostaci rimskih zgrada u Dervišima, Čitluku i Dvorištu. Rakanske Barice, kod Đankić Rakana, poznate su po brojnim ostacima rimskog nase-lja: temelji zgrada sa mnogo odlomaka rimskog građevinskog materijala (olovne cijevi, krovna opeka i sl). Odavde je natpis (CIL II, 8376a=13242, upor. str.. 2127 i 2328 159) i drugi ostaci. Tru-helka misli da u Rakanskim Baricama treba tražiti rimsku stanicu Clandate po Gegr. Rov. (IV, 218, upor. IV, 217=Clande), a ne u Bosanskom Novom kako je mislio Tomašek. Sa Truhelkom se slaže i Pać.