POTKOZARJE

NARODNE I DJEČJE IGRE U POTKOZARJU I NA KOZARI

Igre snagom na zborovima. Igre snagom održavane su na većim skupovima, vjerskim zborovima, svelkovinama i nedjeijom. Za igre snagom dominantna je snaga i vještina. Snaga se pokazivala u rvanju, bacanju kamena s ramena, dizanju proštaca, skakanju. Kod Kozarčana snaga je imala veći ugled nego bogatstvo. Snažan čovjek gleda se drugim očima. Snažnog momka su djevojke rado gledale, ljudi poštovali. a djeca oponašala. Borbe u snazi bile su žestoke kad su im prisustvovale djevojke. Obično se o momku koji je pobjeđivao pričalo dugo. Tako je snažni Vaso Gubić podigao bure rakije od preko 100 litara i razbio ga. To je bilo davno, ali se i danas prića u Potkozarju.

Rvanje
Rvalo se na razne načine. U stojećem stavu protivnici su se rvali u koštac ili pleća, kaiš, snage sa obje ruke, snage jednom rukom i slobodno,

Koštac ili pleći
Kad se uhvate, protivnici se dogovore o početku. Borba je počinjala naskakanjem ili podbacivanjem noge. Onaj koji bude oboren na tlo, taj je izgubio. Donji gubi.

Kaiš
Protivnici su udaljeni jedan od drugoga, Hvataju se za kaiš ili hlače. Protivnici se omanjuju. vuku, guraju, podižu i naskaču,

Snaga sa obje ruke
Jaći rvač podigne obje ruke uvis i dozvoljava protivniku da ga hvata kako mu je najzgodnije, Ne smije se pomagati rukama.

Snage jednom rukom
Jaći daje snage jednom rukom. Jedna ruka mora biti podignuta uvis, a drugom se može koristiti.

Slobodno
Borba počinje na riječ sad; Dozvoljeno je protivnika hvatati za ruke, noge, glavu, u koštac i s leđa.

Klećeći stav
U klečećem stavu rvalo se u kaiš, koštac ili pleća, Rvač u klečećem stavu ne smije ustajati za vrijeme borbe. Pobjednik je onaj ko protivnika obori na zemlju. Rvanje je po-pularno među momcima.

Bacanje kamena s ramena
Ako mladić hoće da pokaže snagu, obično se to ćini bacanjem kamena s ramena. Uzme se kamen u desnu ruku i izdigne na rame. Odredi se crta do koje treba jednom nogom stati i onako stojeći kamen baciti unaprijed. Kamen se baca iz zaleta (trke), kleka i na drugi naćin. Taj ko bi prebacio bio bi pobjednik. Natjecanje u bacanju kamena s ra-mena bilo je na svakom zboru. Odvažni mladići bacali su kamena s ramena i takmičili se ko će prebaciti. Dobri bacaći kamena znali su se u cijelom Potkozarju.

Skok udalj
Skok uvis, trčanje i druge sportske igre odigravale su se na narodnim skupovima. Momci su se takmićili. Kad bi bila svadba, momci bi trćali na 200 m i onaj koji bi prvi stigao na cilj dobijao bi košulju i veženi peškir.

Dizanje proštaca
Jedan momak leži na leđima, potpuno opružen, prebaci nogu preko noge, digne ruke i stavi ih ispod glave ili savije na grudi, ukoći se. Momci se takmiče ko će ga podići. Naćin je dizanja određen i preciziran pravilima. Proštac se uhvati za noge ispod koljena i podigne među noge onoga koji ga diže iznad koljena. Rukama se obuhvate njegove noge ispod koljena i onako diže tijelo. Ako ga prebaci preko sebe, to je bio znak pobjede, snage i jačine da je proštac podignut.
Dizanje mrtvaca
Muškarac legne na zemlju i preklapa se na sve strane, okrečući se tamo i ovamo. Takvog je bilo teško dići na ramena. To su mogli samo snažni momci.

Ćobanske igre na pašnjacima Potkozarja i Kozare
Čobanske igre izvode se na otvorenom prostoru po pašnjacima. Stoka je mirovala u dobrim pašnjacima, a ćobani skraćivali vrijeme igrom i drugim zabavama. Igre se odlikuju spretnošću, brzinom, okretnošću i hrabrošću, svim onira što se cijenilo u prošlosti gorštaka-ratnika. Ćobanske su igre obično bile praćene i pjesmom. Jedna od pjesama koja se najčešće čula bilo je klađenje.

Kladio se momak i djevojka:
Momak meće sedlo i đogata,
A djevojka đerdan ispod vrata,
Da spavaju da se ne diraju.
Kad je bilo noći po noći,
Al’ govori lijepa djevojka:
»Okreni se, ne okrenuo se,
Mrtva tebe okretala majka,
Zar ti žališ sedlo i đogata,
Ja ne žalim derdan ispod vrata.

Ćobanske igre su piruzanje, lopiganje, kevanje, kolanje, coranje, pucanje kandžijom, žmirkanje, skakanje preko sova, umetaljka, izvijanje na ključu, nošenje jelićinke-barjačirfke i druge.

Piruzanje
Čija šaka bude gornja on počinje igru. Pala se drži pri kraju, a piruz se postavi na palu. Kad poleti piruz igrači ga hvataju sa suprotne strane. Ako piruz uhvate, onda se zamjenjuju mjesta.
Piruzanje sa dva konja. Ako protivnik pogodi postavljenu palu, dobija dva konja. Igrači ekipe se mijenjaju kad namire sto konja.

Šuranje
Šuruju i momci i djevojke podijeljeni u dvije grupe, a jedni šuruju skrivajući loptu napravljenu od krpe. Sakrivenu loptu drže svi i lažiraju. Kad neko bude pogođen, ostali bježe, a oni hvataju loptu i gađaju nekog od igrača protivničke ekipe. Ako nekoga pogodi, uloge se mijenjaju; a ako ne pogode, ostaju u gradu.

Kevanje
Iskopa se jedna veća rupa i oko nje na udaljenosti 5-6 m manje rupe. Što je veći broj igrača rupe su udaljenije. Svi igrači imaju po jednu rupu i svoje keve drže u njima. Jedan igrač nastoji da krmaću utjera u srednju rupu-svinjac. Ostali igrači ga u tome sprečavaju. Igrač to treba da iskoristi i da ubaci svoju kevu u rupu igrača koji je bio aktivan. Ako u tome uspije, uloge se mijenjaju. Trka igrača nastane oko rupa. Ko ostane bez rupe, nastavlja igru.

Macikanje
U igri je učestvovao veliki broj momaka i djevojaka. Okupljeni u krug, igrači zabadaju macik. Zabadaju macike i ostali igraći. Nastoje da se macik protivnika sruši a da svoj ostane pobijen.

Kolanje
Kolanje je muška igra. Igrači su podijeijeni u dvije grupe, a kolo pripada jednoj grupi koja počinje igru. Kolu postave i udaraju je prema protivniku. Cilj igre je protjerati kolu pored protivnika. Igraći su postrojeni u dvije vrste na udaljenosti 15 metara i okrenuti jedni prema drugima.

Lijaljka
»Ajmo se žmirkati«, vikala je jedna od cura. Jedna cura stane u sredinu i nastoji uhvatiti ostale u obiiježenom prostoru, a sačuvati svoje mjesto. Ostale je zadirkuju i pokušavaju doći na njeno mjesto. Ona koja je dodirnuta mijenja ulogu sa onom koja je bila u sredini. Tako se uloge mijenjaju i igra nastavlja.

Žmirkanje
Jedan se odredi koji će žmiriti i broji do 50, dok se drugi ne sakriju. Kad se sakriju traga za njima sve dok se i posljednji ne pronađe. Tako se igra nastavlja i uloge mijenjaju. Onaj ko je prvi viđen, a nije stigao da zapljuje onoga što je žmirio, nastavlja igru. Mogu vezati maramicu oko glave jednom igraću i njegov cilj je da dohvati jednog od igrača, a potom se uloge mijenjaju.

Građanska igra
Svi igrači se uhvate za ruke i troje igraća otpjeva pjesmu: Biraj, Ljubi, dimbere, Koga je tebi drago, Samo nemoj onoga, Koga nemaš rado. Ako nemaš nikoga, A ti sijevaj iz kola. Onda jedan od pjevača uhvati za ruku onu koja mu je draga, pa curu vodi sebi i nastavljaju igru i pjesmu.

Kokočke
Jedan se igrač postavi u raznožni stav, a drugi ga preskaće, i odmah se postavlja u isti položaj u kojem je bio prvi. Tako se igra nastavlja. Svi preskaču i svi se postavljaju u određ&##1077;n položaj.

Grudanje
Postave se dvije grupe koje će igrati jedna protiv druge. U igri učestvuje podjednak broj igrača. Svaka od ekipa odredi sebi kapitena koji odlazi na suprotnu stranu terena, protivniku za leđa. Igralo se loptom napravljenoj od dlake.

Skok preko sova
Sa dvije motke zabodene u zemlju i trećom koja se postavlja u vodoravan položaj naprave se sove. Sove podsjećaju na stalke za vis, s letvicom. Skakalo škarama. Cilj je bio skoćiti što više i tako steći naziv pobjednika.

Umetaljka
Poreda se ćitava grupa čobana na start i krenu do cilja koji je bio udaljen i do 1 km. Na cilju su stajali ostali koji se nisu umetali. Pobjedntk je bio nagrađen maramicom, ogledalom ili viticom.

Izvijanje na ključu
Ključ je ogranak dug 4 do 5 m, a na debljoj strani kukast. Kuka se zakači na ogranak nekog drveta. Na kraju tanjeg dijeka prikuje sc komad daske ili drveta na koji se stane. Ključ se okorači i čvrsto rukama privuče uz tijelo. Gega se i izvija u stojeće a može se i u čučećem ili sjedećem stavu. Impuls kretanja počinje nogom. Izvijanje je snažno toliko da se ključ izravna s tačkom višenja.

Brkljanje
U igri učestvuje dvoje. Udare u zemlju po brklju. Brklja je prut, grana se puno rašalja. Na vrhu brklje ostavi se lišće, a ostale grančice se malo potkrešu. Od kraćeg štapa, od 20 cm dužine, naprave se dvije polovine. Dogovor se ko će prvi bacati te pole sastavljene kakve su bile prije cijepanja. Ako ove pole budu okrenute gore, protivnik podiže svog konjića (grančice) oblika broja jedinica zajednu rašljicu na brkiju; a ako su neparni, onda štapić baca drugi igrač. Igra se dok konjić ne bude na vrhu brklje, do lišća da ga pojede.

Pucanje kandžijom
Od konoplje i šljeza ukiseljenog u vodi pravila se kandžija. Na kraju se ostavi malo rascvjetana da bolje puca. Dužina kandžije bila je do 2 m. Kandžijom su se čobani nadmetali Čija će bolje pucati.

Gegaljka
Između dvije vrbe koje su blizu jedna druge savije se do 5 grana pa se pri vrhu vežu. Tu gdje su grane spojene stavljali su nešto od odjeće da bi sjedenje na gegaljci bilo udobnije. Čobani su se sami gegali i jedan drugoga gurali.

Klica
Klice se igralo onda kada su ćobani umorni. Igralo se sjedeći. To je zabadanje noža na razne načine. Cilj jc zabosti nož u zemlju.

Krathaljina
Čobani se podijele u dvije jednake grupe. Zabodu se dva štapa i na te štapove se stave haljine. Cilj igre je ukrasti haljinu. Svaka grupa stoji pored svojih haljina. Jedni pretrčavaju na protivnićku stranu. Ako onaj koji ide u krađu bude uhvaćen, smatra se da je zarobljen-Zarobljenik čuva stvari protivnika kao stražar. Preostali dio ekipe nastoji da dodirne svoga druga i na taj način ga spasi. Kad sve haljinc jedna ekipa pokrade drugoj, a sa njom i šiš (zabodena motka), igra se završava.

Stambol
U igri učestvuje paran broj igrača. Jedan igrač sjednc svom paru na ramena, a ovaj ga drži za noge. Na isti način se postavijaju i ostali parovi. Par od para razmakne se do 5 m. Gornji se dobacuju loptom. Kad neko od njih pogriješi, uioge se mijenjaju. Gornji idu dolje, a donji gore.

Vojska
Igru sačinjavaju dvije grupe. Svaka grupa ima svoga cara. Car viće: »Erbe rečke«, a drugi car odgovara: »Erbe tute, koga ćeš?«, »Tražim Marka«, odgovara prvi. Marko trći i presijeca lanac. Ako Marko presijeće lanac (ruke igrača), odvodi sve što jc presjekao od cara, a ako ne presiječe, ostaje na toj strani. Ova igra je među najpopularnijtm.

Trula kobila
U igri učestvuju dvije ekipe od 5 do 7 igrača. Ekipe se odabiraju naizmjenično. Ždrebanjem se određuje ekipa koja će biti trula kobila. Prvi iz ekipe hvata se za neki predmet, drugi hvata čelnog oko pasa s glavom između njegovih nogu. Na taj se način napravi trula kobila. Druga se ekipa iz zaleta od 10 do 15 m u koloni po jedan naskaće raznožno na trulu kobilu tako da je razdvoje pod težinom i pritiskom igrača koji naskaću. Ukoliko trula kobila izdrži teret dok se nabroji 50, dolazi do promjene uloge. Igrači koji su skakali postavljaju se u trulu kobilu, a ostali naskaču.

Trka konjima
Kad se čobani vraćaju sa livada, prave trku na konjima do sela. I djevojke se trkaju jašući na konjima.

Igre snagom na prsima
U toku zime održavaia su se seoska prela po većim kućama. Na prelima su se momci natjecati dizanjem kabla, dizanjem kvrge, dizanjem mrtvaca, vučenjem koca, vućenjem kuke. To je bilo mjerenje snage.

Dizanje kabla
Jedan mamak čučne i uhvati se rukama iza i ispod koljena. Drugi prilazi sa strane i provlači ruke oko kabla, diže se i nabacuje ga na rame. Kada ga je podigao , mora ga vratiti nazad.

Dizanje kvrge
Sjedne muškarac i uhvati se rukama ispod koljena. Drugi muškarac koji ga diže uhvati ga rukama ispod pazuha i oko leđa diže. Ako muškarac prebaci kvrgu preko sebe, to bi bio znak snage i jačine. U selu su se znali snažni muškarci.

Vučenje koca-štapa
Sjednu dva muškarca na zemlju i upru noge u noge. Štap se metne na prste nogu i oba uhvate rukama za štap, a treći koji posmatra kaže: “Sad!“ Oni potegnu i onaj koji je jači nategne nejačeg.

Vučenje kuke
Ispruže srednji prst od ruke i uhvate jedan za drugi. Stave jedan prst za drugi u desne ruke i onda se tegli. Čiji se prst pruži taj je najjači.
Na prelima se pjevalo. U četiri ugla u kući se zapale lampe. Kada bi zapjevala snažna četiri mladića okrenuta jedan prema drugom, tada bi se sve ćetiri lampc ugasile, kaže Lazo Krneta.

Ostale igre na prelima
Igre na prelima i sijelima su društvene. Održavaju se zimi u zatvorenoj prostoriji. a karakteriše ih statičnost i duhovitost.
Duge noći su prekraćivane srnanjem, potkrivanjem, krajcerom, kapanjem, trkanjem, zujom, igranjem šustera. Za ove igre je bila neophodna spretnost, poznavanje psihologije, a smijeh i veselje, koje su ove igre izazivale, držali su igrače na okupu da kasno u noć.

Kapanje
Za igru kapanje su potrebne dvije grupe. Jedna strana krije, a druga traži. Obićno je tura označavala početak igre. Igralo se krajcera (novčićem) ili prstenom stavljenim na pod, a na krajcer se stavi 10 obojaka pod koje bi jedan iz grupe sakrio krajcer ili prsten. Negdje onaj koji krije prsten ili krajcer priglavke stavlja na ruku i prsten među dva prsta. Onda priglavke složi na sto jednu do druge. Pod jednom ostavi krajcer ili prsten. Kad to sve učini, igrači iz druge grupe traže krajcer ili prsten; i ako pronađu prsten pod prvim priglavkom, pišu 10 poena. Odmah se uloge mijenjaju, jer je odmah pogođeno. Ako pronađe pod drugim uloge se ne mijenjaju nego se broje poeni: pod drugim 9, pod trećim 8 itd. Prebroji priglavke koliko ih je ostalo. Tad se poeni pripisuju drugoj strani, to jest, koliko ostane nepodignutih priglavaka toiiko poena piše sebi. Tu se obično izvrši nagodba u koliko poena, igraći igraju, tako da može biti u 100. Ko prvi dobije u igri predviđeni broj poena, taj je pobjednik, a potom se oklad izvršava. Oklad može biti u brijanje, mačkaranje ili nešto drugo. Kad je oklad brijanje, brije se treskom koja je namazana čađu. Toga izmačkaraju da mu se drugi smiju. Ovu igru mi je pokazao Vlado Damjanović i Lazo Krneta.
Negdje se igra kapanje i ovako. Uzme se 10 priglavaka na jednoj strani, a 10 na drugoj. Jedan od igrača novčić krije. Ako se taj novčić odmah pronađe, onda druga strana krije novčić. Ako se pronađe treći, onda je za onog ko je krije 10 poena. Igra se obično do 100, pa ko je dobio taj je pobijedio.

Srnanje
Jedan momak stane u raskoraćni stav i stavi glavu u kapu, nagnut naprijed. Kapa mora biti namaknuta na oči. Dok jedan naskače, on pogađa ko je. Ako pogodi, uloge se mijenjaju; a ako ne pogodi, onda on ostaje na leđima, a onaj čije je ime rečeno upire i na njega se skače. Na prvom ostaje onaj stalno dok se ovaj ne prisjeti i ne kaže njegovo ime. Postoji i druga varijanta srnanja: udaranje po stražnjici dlanom. Na isti način se pogađa i igra.

Adže
Jedan od prisutnih viće: »O adže!«, a adže odgovara: »Ehe, ehe, vuci kući!« »Koga?« A on kaže imenom nekoga od momaka koji su došli sa strane.
Prozvani odlazi van, a tamo ga ćeka pripremljena grupa koja ga umaže po licu kalafonijem (neka vrsta ćađi). Ovo se ćini zato da se otjeraju momci sa strane, iz drugih sela.

Potkrivanje vitice
U igri učestvuju momci i djevojke. Jedan potkriva viticu u grupi koja se prihvatila igre i pita: »Od koga ćeš?« Pita nekog koji učestvuje u igri, a ovaj navede nečije ime. Ako nije pogodio, dobije jedan udarac kaišem. Onda ide i pita onoga čije je ime spomenuto: »Kod koga je?« Ako pogodi, onda dobije tri udarca i uloge se mijenjaju. Ima sela gdje se vitica skriva u džepove i ruke. Onaj koji je sakrio viticu pita: »Od koga ćeš?« On odgovara od toga i toga Ako je pogodio, preuzima igru; ako nije, dobija kaiše po dlanu. Koliko će dobiti udaraca određuje onaj Što je rekao da je kod njega. On ima ulogu sudije, a kaznu izvršava kapiten.

Trikanje
U igri učestvuje troje sa po 9 zrna kukuruza ili graha. Ako jedan ima kukuruz onda, drugi mora imati grah. Za igru je potrebna tabla (trika). U početku igre svaki igrač naizmjenično stavlja na triku po jedno zrno nastojeći da u jednom redu ima postavljena svoja tri zrna. U tom ga ometa protivnik i postavlja svoja zrna. Zrna se mogu povlačiti po linijarna i stvarati za triku šanse. Pobjednik je onaj kome ostane više zrna. Kad ostanu dva zrna, igra je završena.

Rusko rvanje
Dvojica momaka legnu na leđa okrenuti suprotno jedan drugome, tako da dođe desni kuk pored desnog kuka drugog momka. Oba podignu desnu nogu i sa potkoljenicama se zakače, ukrste i na povik “jedan, dva, tri“ počinje guranje. Nekad je bilo toliko snažno da bi jedan momak otišao preko glave.

Sat
Poljska igra u Potkozarju koju su Poljaci donijeli 1880. ili 1881. godine, kada su se i počeli doseljavati u Potkozarje. Igralo se mješovito. Postroji se grupa od 12 igrača i poćinju pjevati: Prvi sat još spava, drugi sat još spava… dvanaesti sat se budi..« Kad se pjcsma otpjeva čelnom u koloni, onaj iza njega počne da kruži prstom po leđima, oponašajući navijene sata, a ovaj se trese kao što sat zvoni i trči u krug do začelja. Svi pjevaju sem prvog. Igra liči na kolo, jer se stalno trči i kreće.

Miškanje
Posjedaju u krug. Jedan se odredi koji će tjerati da uhvati peškir koji je usukan-pleten. Kožun je po pravilu obućen. Peškir se krije iza leđa. Tako se mijenja redom. Igra je naporna. Ovaj koji trcba da uhvati teško je uhvatiti, a kožun drži na sebi.

Treha
Ovo je jedina igra u kojoj se igralo za novac. U igri može učestvovati po dvoje, a i više. Učesnici igre stave po dinar, pet, deset i više u kapu. Nakon protresanja novca u kapi igrači se odlučuju za »pismo« ili »turu«. Tko pogodi njegov je novac.

Jahanje konja
Jedan od momaka uz pomoć drugoga stavlja na sebe plahtu, na stražnjicu priveže metlu, a na glavu ular, kojim ga vodi grupa, koja ga je spremala, u prostoriju gdje se nalaze ostali. Neko od prisutnih uzjaše konja, a ovaj pojuri s njim na polje, »zbaci ga« i pripremljenom čađi namaže po licu. Ako se taj vrati u kuću, onda nastaje smijanje. Kad jednog namažu, dođu po drugog.

Zuja
Igru su igrali samo momci. Okupljeni u jednoj grupi, odrede jedan broj i na koga izađe taj broj njega postavljaju u sredinu kruga. Postavlja se na taj način što stane u malo čvršći stav, a jednu ruku stavi ispod pazuha druge ruke, a slobođnu ruku stavlja na oči tako da ne može vidjeti što se iza njegovih leđa događa. Momci naizmjenićno udaraju odozdo ili sa strane jakim zamahom ruke u njegovu ruku – dlan. I&##1075;rać pusti ruku dolje, okrene se i pogađa ko ga je udario. Ostali podignutom rukom i kažiprstom zuje: »zzzz«. Svako nastoji da zbuni srednjeg igrača, kao da ga je on udario. Ako pogodi ko ga je udario, uloge se mijenjaju. Ako ne pogodi, ostaje i dalje u krugu. Tako se igra nastavlja.

Capanje
U igri učestvuje po dvoje. Svako iskopa osim četiri rupice ispred sebe još jednu rupicu (ambarić). I druga strana isto tako čini. U rupicama je kukuruz ili grah. Ambarić je za početak prazan. Jedan počinje igru tako što uzme iz prve kućice sva četiri zrna. U posljednjoj rupici protivnika u kojoj se nađe pet zrna uzima jedno zrno, jer je neparan broj u protivničkoj ruci. To jedno zrno se stavlja u svoj ambarić. Poslije toga igru nastavlja i druga strana. Cilj igre je da se što više odnese zrna u svoj ambarić. U igri može učestvovati i troje igrača. Ako ih ima više, onda oni sebi naprave rupe na drugom mjestu. Najčešće se capa na stolu.

Kapelmajstor
Momci se okupe oko stola. Jedan je krojač, a drugi obućar, treći stolar, četvrti kovač. Kapelmajstor je dirigent u igri. On čini pokret da šije, a krojač, stolar, kovač pokazuju svoje zanate. Svak radi svoj posao. Ko pogriješi daje zalog. Na kraju kapelmajstor pita: »Čiji je ovo zalog? Onaj što je njegov zalog kaže da je njegov. Za kaznu mora izvršiti zadatak: donijeti vode, nekog poljubiti…Ovo je poljska igra. Kapelrnajstor je glavni majstor.

Lopovi
U igri može učestovati samo ćetvcro. Za igru se pripreme ćetiri papirića i na jedno-m se napiše lopov, na drugom sudac, na trećem tužilac i četvrtom žandar. Papirići se srnotaju, protresu u kapi i bave na sto ili pod. Kad se papirići na kome piše »sudija« pita: »Šta kome fali?« Tužilac se javlja: »Meni fali fesić mali«. Sudija pita: «Na koga sumnjaš?«, a on pogađa. Ako pogodi na žandara, on dobije kajišem po dlanu »vruće» ili »mlako«. Ako pogodi na pravog lopova, onda žandar tuče jer je on izvršilac kazne. Igra je poznata kod muslimanskog stanovništva Potkozarja.

Uvođenje deve
Devu su sačinjavala dva momka i uvodila se gdje jc bilo prelo. Jedan je pognut naprijed, a drugi leđima okrenut prvom; i tako ide jedan naprijed, a drugi unazad. Deva je prekrivena čaršafom. Na devi je bio ular, a hodža je jahao sa štapom, čalmom, čakširama, što hodži pripada. lgra je izazivala smijeh.

DJEČJE IGRE

Dječje igre topovi
Od dobro izgnječene zemlje naprave loptu koja je u sredini šuplja i otvorena sa jedne strane. Kad je top spreman, onda bi snažno zamahnuli i udarili ga o put. Prilikom udara otvorena strana topa morala je prvo dodirnuti put. Čuo bi sc jak pucanj. Jačina pucnja zavisila je od jačine topa i udarca. Postoji još jedna vrsta topova. Oblika je pljosnatog. Otvor topa je za širinu palca, a dubina za pola palca. Puni se pljuvačkom.

Padobranac na ogranku
U igru su potrebne vrbe s dugim i vitkim ograncima. Djeca su se penjala svak na po jednu vrbu, a ponekad i dvoje na istu vrbu. To je zavisilo od broja ogranaka. Nakon što bi se popela na sam vrh ogranka, noge su oslobađala, a rukama se čvrsto održala. Tako pod teretom padobranaca ogranak počinje da se savija. Ako dođe do zastoja, padobranac se pomjera prema vrhu ogranaka i tako sve dok se ogranak ne savije do zemlje.

Kamenčići-padobranci
Djeca su kanapom vezala kamenčić za krpicu. Vezani krajevi su predstavljali sistem veze padobranca. Bacanjem kamenja uvis, u povratku padobran se otvara tako da kupola ostaje gore, a padobranac dolje.

Pucaljka
Puca je glavno oružje svakog mališana. Pravi se samo od zovike. To je komad zovina drveta 15-20 cm dužine i u sredini šupalj, Samo se izgura srce zove i cijev je spremna. Zatvarać se pravi od nekog žilavijeg drveta, najčešće od trnovine. Samo je 1 cm kraći od cijevi. Na kraju ima dršku. U cijev se stavi trnjina pa se pogura sve do vrha, zatim druga trnjina i malo jačim guranjem iste stvara pritisak u cijevi, zbog čega ona prva pod pritiskom izleti, poslije ćega se čuje pucanj i trnjina odleti takvom brzinom da se nekad ne vidi. Igra je pojedinačna, a nekad dođe i do pravog rata između grupa. U nedostatku trnjina upotrebljavaju se ćepovi napravljeni od kadulje. Dobro uvaljan čepić se malo pokvasi pa se onda stavlja u pucaljku. Ima slučajeva da se za pucanje upotrebljavaju i sitnije šljive.

Borba kamenicama
U ovoj igri učestvuju djeca jednog zaseoka protiv drugog zaseoka ili selo protiv sela. Grupe se naoružaju kamenjem i tako počinje gađanje protivnika da se natjera na povlačenje. U tom okršaju često bude razbijenih glava. Kad se slabiji povlače, jači jurišaju sa povicima. »Juriš! Ura!« Ovdje se upotrebljavaju i praćke. To je rašljasto drvo na čijim rašljama je pričvršćena guma, Krajevi gume su spojeni komadićem kože u koji se stavljalo kamenje. Razvlačenjem gume, držeći jednom rukom za kožicu u kojoj je kamen a drugom dršku rašalja, postiže se domet i do 150 m.

Tkanje
Djeca se okupe oko jednog koji izgovori poznate stihove. Svaka riječ pripada jednom igraču. Dok se riječi ne izgovore do kraja niko ne smije mijenjati svoje mjesio. Na koga izađe poslednja riječ taj ostane i žmuri. Kad odbroji 50 ili 100, već kako se dogovore, polazi da ih pronađe. Koga prvog vidi. pružajući prst u njega, kaže:«Ta!« i doda ime ubijenog. I tako redom dok »sve ne poubija«. Igru nastavlja ko je prvi ubijen.
Na drugi naćin igra grupa protiv grupe. Kad se svi sakriju, zviždukom se objavljuje početak igre. Grupa koja je imala više uspjeha pobjednik je.
Treća varijanta ove igre podsjeća na žmirkanje. Grupa djece određuje početak igre. Jedan ostaje da žmuri, a drugi se sakrivaju. Koga prvog vidi, kaže njegovo ime, a u isto vrijeme trči na mjesto gdje je žmurio da ga zakuje glasnim povikom: »Gotov!« I tako dok sve ne zakuje. Dozvoljeno je igračima koji nisu pronađeni da trče i zakuju onog ko ih traži. Ako ga zakuju, on ponovo žmuri. U protivnom igra počinje iz početka s prvim koji je zakovan.
Za određivanje jednog koji će žmuriti uvijek su se tražili novi stihovi.

Ena, bena, ti si moja žena,
A ja tvoj muž, vedar kao put Eks
pres pojela djeca Slatki medeni keks.
Pliva patka preko Save,
Nosi pismo na vrh glave,
U tom pismu piše, Ne volim te više,
To mi kaži ti, Gade balavi
Na koga izađe »balavi«, taj kaže jedan broj i taj broj na koga dođe ispada.
Pošao medo u šumicu,
Izgubio papučicu.
Kakve li je boje?
To mi kaži ti Gade balavi

Broji se od 1 do 3 i na koga ispadne 3 onaj rekne jednu boju, npr. crvenu. Na koga izađe posljednji glas taj žmuri.

Enci, benci, na kamenci,
Troja vrata zaključana,
Er, ber, muziker, Kamen, kuća, živi kreč… Slovo a, i, Ispadaš ti.

Na koga izađe posljednja riječ on ostaje na mjestu da žmuri. Za to vrijeme ostali se sakrivaju i on najavljuje da polazi u potragu.

Štule
Su se pravile od dvije letve. Na svaku letvu se prikuca manji komadić drveta. Štule postavlja pod ruku, a noge podignu na drvo i tako hoda. Zapažena su takmičenja u hodanju na štulama. Za dan škole u Bosanskoj Dubici organizovano je takvo takmićenje.

Zemlja
U igri učestvuje 4 djece. Dogovore se ko će prvi gađati ostalu trojicu koji bježe oko kruga. Djeca obilježe krug prečnika od 10 m i podijele ga na 4 dijela. Onaj koji stoji u sredini kruga zove se žabica. Sa tog mjesta gađa ostale. Koga pogodi motkicom, dužine do 1 m, uzima njegovu četvrtinu kruga. Ako ne pogodi nikoga, onda onaj koga je on gađao njemu oduzima zemlju na isti način.

Kajikanje
Kod djece Ravljanja zanimljiva igra je kajikanje. Igra je dobila naziv po kajikama (vrsta sanki). Klizna površina je bila od dvije kosti ili metala. Kosti ili šipke od metala bile su pričvrsćene za dasku na kojoj se sjedilo. U barama je ostajala voda koja se zamrzla. Na to ledenoj površini djeca su se okupljala sa kajikama. Kajike su se pokretale sa dva štapa na čijim krajevima su bili ekseri. Vožnja je činila pravu dječju radost.

Klizanje
I djeca Potkozarja i Kozare deru opanke na ledu. Na svakom mjestu gdje je god to moguće djeca se kližu.

Sankanje
Ligure su vrsta sanki. Sastoje se od dvije manje daščice, s donje strane zaobljene a gore ravne, te pričvršćene daske i sjedala. Spuštaju se po dobro utabanom putu.

Grudvanje
Poćinje od jednog koji zakuva grudu i pogodi nekoga. Ovaj mu uzvrati i grudvanje počinje. Najčešće se završava obaranjem u snijeg i pravljenjem likova (85, 171).