Izvori na Kozari

Idemo Kozarom kroz gustu četinarsku šumu iz koje se ne vidi nebo. Naše oči prebiraju okolinu prekrivenu debelim stablima guste jelove šume. Zemlja je zaklonjena zelenim lišćem. Niže nas spušta se padina planine. Idemo dalje. Krećemo u potragu za izvorima. I tu, desno, pored našeg puta, između listova ugledasmo izvorčić. Izbija voda iz malog udubljenja, klobuk za klobukom, iz dna žile, i na površini malog lokvanja nestaje. Klobukovi tiho šapću kad izlaze iz zemlje, šušte tražeći jedan drugog, šapatom kreću, žubore, utrkujući se niz curak ko će prije stići u jarugu, potočić i rijeku. Pratimo njihov put.
Napustili smo ovu jarugu. Na breščiću, koji se spušta niz planinsku padinu, do nas je dopirao veći šum. Nismo išli daleko. Kroz jarugu se spuštao naniže manji potočić u koji su se sa strana slivali curci izvorčića. I tako od jednog do drugog, većeg i manjeg šuma, žubora, huke i zova. Kud god smo krenuli Kozarom, vidjeli smo takvu sliku i doživljavali tako bezbrojne izvročiće i potočiće. Planina je bila puna vode koja je izvirala, tekla, i razilazila se na sve strane i žurila do Save i tamo još dalje do mora. Kad posjetilac krene u posjetu Kozari iz pravca Prijedora preko Kozarca, i tu odmah kod Rajkovića čim ulazi u klisuru Kozaraške rijeke, sa lijeve strane puta, dočekaće ga voda iz jednog kaptiranog stalnog izvora zvanog Brezovački potok. Taj isti izvor neki zovu i Sedra. Stalno otiče u Kozarašku rijeku. Tu je podignuta česma i voda, otiče 1. oktobra 1981. godine u 14h, voda iz česme ovog izvora imala je temperaturu 11.5°C. Kad se putuje dalje i na lijevu stranu uz Kotlovaćki potok, pored planinarskog doma, dođe se do njegovog izvora. Na izvoru, 1. X 1981. godine u 14h i 30′ temperatura vode bila je 11°C. Voda otiče u potočić Kotlovac i Kozarašku rijeku. Dalje prema Mrakovici, prije skretanja na Benkovac, na lijevu stranu, uz asfaltni put je izvor Jankovića točak. 1. X 1981. godine u 15h, temperatura vode je bila 9°C. Ovaj izvor spada među najhladnije na Kozari. Voda je hladna za umornog putnika.


Okrijepimo se i osvježimo pitkom vodom i krenimo dalje. Na lijevo se svraća u Omladinsko naselje Benkovac. Tamo je voda dovedena cijevima iz potoka Zofik. Voda na česmi u Omladinskom naselju Benkovac imala je temperaturu od 14°C. S Benkovca se vraćamo asfaltnim putem i krećerno na Mrakovicu. Na Mrakovici, na desnu stranu od spomenika je podignuta česma. Na česmi piše: »Izvor Mlječanice«. To je nadmorska visina oko 806 m. Nedaleko od ovog izvora naniže koritom Mlječanice, ispod motela, ima i drugi izvor koji je veće izdašnosti nego prethodni. I on otiče koritom Mlječanice.
Ovdje na Mrakovici, na njenoj sjeveroistočnoj strani, kod restorana »Bijele vode«, na nadmorskoj visini od oko 790 m, nalazi se izvor Jovića bunar. Iz izvora stalno teče voda i otiče u Crnu rijeku. Na izvoru je napravljena česma. Na česmi piše: »U znak zahvalnosti borcima 4 čete koji su ovdje pobijedili neprijatelja 5. 12. 1941. godine. Rudnik Ljubija, 1972.« Kada smo mjerili, voda iz česme Jovića bunara imala je temperaturu 9°C.


Na Mrakovici ima još izvora. Izvor Rabija nalazi se niže hotela »Kozara«, na istočnoj strani Mrakovice. Iz izvora stalno otiče manja količina vode prema Kozaračkom potoku. Na izvoru je napravljena česma. Izvor Cestarov bunar ispod Mrakovice stalno teče i otiče u Kozaračku rijeku. Na izvoru je napravljena česma.
Izvor Javorov bunar nalazi se iznad Crne rijeke, od Mrakovice prema sjeveroistoku, Izvor se nalazi u javorovoj šumici i po tom je dobio ime. Nedaleko od ovog izvora je izvor Kapetanov bunar. Tu je i izvor Vidova voda koji stalno žubori. Inače, oko platoa Mrakovice ima izvora na sve strane. Na samoj Mrakovici bio je prije kaptiran izvor Jovića bunar za snabdijevanje nekih objekata. Danas se objekti na Mrakovici snabdijevaju vodom iz izvora Bijele vode, ispod Gole planine (876 m) i Lisine (978 m). Nadmorska visina izvora je oko 770m. Voda izbija iz bijele sedre i zato se zove izvor Bijela voda. Bijela sedra se stepeničasto nataložila. Bijele vode su jače hidrološko čvorište. Tu postoje česme. Temperatura vode je 9,1°C. Izvor Bijele vode je kaptiran i odatle voda teče prirodnim padom do basena ispod Mrakovice, odakle se pumpa u vodotoranj visok 30 m, izrađen 1980. godine. Odavde se snabdijeva vodom hotel »Kozara« motel »Mrakovica«, restoran »Bijele vode« i drugi objekti.


Sjeverno od Prijedora, na obroncima Kozare, dominira uzvišenje Maslin bair (691 m) ispod koga ima više izvora, među kojima je najpoznatiji Maslinovac. Voda izbija između dvije bukve, a temperatura je 9°. Ovaj lokalitet Kozare poznat je iz ustaničkih dana avgusta 1941. godine.
Ako putujemo od Prijedora asfaltnim putem prema Bosanskoj Dubici, selu Gornjem Jelovcu, sa desne strane puta, ima česma iz koje stalno teče voda.


Krenuli smo dalje preko Patrije u dolinu Mlječanice. Putujemo uz dolinu Mlječanice prema Vitlovskoj kosi i Mrakovici u Kozari. Na lijevoj strani je česma Lakin točak. Tu se za vrijeme ofanzive na Kozari, jula 1942. godine, bilo smjestilo nekoliko teških ranjenika, koji su tu zanavijek ostali, ubijeni od zlikovačke fašističke ruke. Preživjeli ranjenik Stanko Popović napravio je na tom mjestu spomenik sa desne strane puta do toka Mlječanice. Proveo je vodu cijevi iz izvora Lakina točka ispod ceste i napravio česmu ispod puta. Temperatura vode na izvoru iz ove česme iznosi 12°C. Na toj spomen-česmi piše:
»Ti slučajni i namjerni putniče, koji se rashlađuješ na ovom kozarskom izvoru, znaš li možda za tužnu istinu o nama ranjenicima, što dadosmo svoje živote ovdje pored Mlječanice, u vrijeme kada se slobodarsko jutro kupalo u potocima naše krvi; da bi tebi bilo sutra bolje, ti slučajni i namjerni putniče!…

1. jula 1972. Stanko Popović«
Put vodi do ušća Gračanice u Mlječanicu ispod Vitlovske kose. Na Vitlovskoj kosi ima 2-3 izvora hladne vode iz kojih se snabdijevala partizanska bolnica u 1942. godini. Tu se nalazi spomen-ploča posvećena partizanskoj bolnici i štampariji. Zaista je lijep odmor pored izvora hladne vode u dubokoj hladovini ispod krošanja velikih stabala bukve. Sa Vitlovske kose možeš nastaviti putovanje za Mrakovicu.
Kod manastira Moštanice ima česma koja stalno teće. Temperatura vode je 11°C. Južno od Pašinih konaka nalazi se izvor Omerovac, na kom su vojnici JNA napravili česmu. Temperatura vode ovog izvora je 9°C. Voda otiče u Moštanicu.


Ako kreneš od Bosanske Gradiške asfaltnim putem preko Podgradaca dolinom Vrbaške u Kozaru, s desne strane puta nalazi se česma. Tu je spomenik skojevkama. U 11 sati 5. X 1981. godine imala je temperaturu 10°C. Ali, voda ovog izvora, tamo gdje izvire iz zemlje, uviše na oko 100 m, nešto je hladnija. Nastaviš li dalje putovanje dolinom Crne rijeke, vidjećeš mnoge izvorčiće. Kad dođeš na Šibovac, tu s desne strane ceste ima izvor Šibovac. Na izvoru je napravljena česma na kojoj piše:
»U znak zahvalnosti borcima Druge čete koji su ovdje pobijedili neprijatelja 5. 12 1941. T. P. ‘Kozara’ Prijedor, 1972.« U 16 sati 1. X. 1981. godine voda iz česme izvora Šibovac imala je temperaturu 10°C. Ova voda otiče.u potočić Šibovac i njim u Mlječanicu.
Vrijedno je nabrojiti još neke izvore razbacane po Kozari. Dva izvora na Glavuši, na nadmorskoj visini 793m, stalno teku. Jedan teče prema sjeveru, a jedan prema zapadu.


Ilina voda kod Kozaraškog kamena je staini izvor, koji otiče u Kozarašku rijeku. Izvor Vidova voda kod Mitrovića kamena stalno teče i otiče u Kozaračku rijeku. Tu je i izvor Pišala. Dva-tri izvora Kadine vode stalno teku i salijevaju se u potok Urmovac, a ovaj otiče u Kozarašku rijeku. Tu su i izvori Vodice, Milanovo krompirište, Elkazinovac, Brezovački, Hruštića izvor, izvori kod Vojislavove bašte i dr. Zamoštenica izvire pod Golom planinom. Izvor Zamoštanica ima proticaj 27 litara u sekundi i temperaturu vode 13°C. Stručnjaci tvrde da je izuzetno čista voda iz ovog izvora. Izvor Zamoštanica je kaptiran i njegova voda je odvedena cijevima 4 km daljine u selo Lamovitu. Ovom vodom se snabdijeva 220 domaćinstava. Neki zalijevaju i obradive površine. Kod Osnovne škole u Lamovitoj napravljena je česma na kojoj piše: »U znak zahvalnosti palim borcima Prve krajiške proleterske brigade, narod i ratni drugovi. 21. 5 1973.« U 18 sati 1. X 1981. godine tempertura vode iz ove česme bila je 4°C. To znači da je toplija samo 1°C nego na izvoru u Zamoštenici udaljenom 4km. Uz ove su izvori: Studenac, Počazbiljska vrela, Šib, Zainovac, Stoinovac, Pavkovac, u Lamovitoj, Bukovac, Grabovac u Brđanima, Vrijeska u Baltama. Izvor Svetinja u šumi Lomovi, nedaleko od Lisine, ima hladnu vodu. Kod izvora je bila smještena partizanska bolnica u Lomovima. Tu se nalazi spomen-ploča. Tisovo vrelo je između Javornika i Lisine, a Brusovac sjeveroistočno od Lisine. Izvor Kapetanov točak nalazi se nedaleko od Lisine, na istočnim padinama Kozare. Izvor Novakovo vrelo nalazi se južno od Lisine. Izvor Točkovi, na 700 m nadmorske visine, nalazi se južno od Gole planine. Tu je hladna i pitka voda. Izvor Tadin točak izbija na nadmorskoj visini oko 800 m, ispod vrha Projse (871 m), nedaleko od Širokog brijega (854 m). Iz izvora teče hladna i pitka voda. Narod kaže da je najljepša i najbolja voda za piće na Kozari iz izvora Tadin točak. Protiče kroz Hajdučku kosu i slijeva se u rijeku Golubaču. Vodu iz izvora Tadin točak koristio je Štab Drugog krajiškog odreda na čelu sa dr Mladenom Stojanovićem. Tu se nalazi spomen-ploča.
Izvor Vilenik, koji stalno teče, u novije vrijeme zove se Subotića izvor, a nalazi se između Jablana i Jakupovaca. Na česmi u Jakupovcima dovedena je voda iz ovog izvora 5. X 1981. godine u 14 sati imala je temperaturu 15°C. Kod česme u Jakupovcima je spomenik palim borcima NOR-a.
Vode iz izvora Zmajevac i Bistrovac sastaju se u Bakincima i prave potočić koji teče prema Vrbasu.
I mnogi drugi manji izvorčići i izvori, razasuti po Kozari i Potkozarju, počeci curaka, potočića, potoka, rječica i rijeka imaju dobru, pitku vodu. Rijetke su planine koje imaju toliko izvora i toliko vode kao što ima Kozara.


Priča o najstarijem bunaru u selu Garevcima kaže: Ovdje je živio jedan beg koji je volio da se o njemu priča. On je 1720. godine iskopao bunar 12 m dubine. Tada beg sakupi 3200 djevojaka i mladića i postroji ih odavde do Anđelića potoka kod Kozaraškog kamena, 18 km daljine. Od Anđelića potoka do ovog bunara dodavan je kamen s ruke na ruku i za čas prebačena potrebna količina. Kaca od tisova drveta donesena je sa Grmeča. Ta kaca stavljena je na dno bunara i probušena sa 12 rupa. Tu se i danas nalazi. Bunar je ozidan kamenom. Dubok je 12 m i uvijek ima vode na istoj razini, na nivou od 12 m. Koliko god hidrofor bacao vodu, ona je uvijek na istoj razini. I danas se zove Begov bunar.

Po noći 1865. godine dođe hajduk Petar Šaula, poslat od Petra Pecije, i probudi babu Joku Miodrag da mora rastjerati 8 begovih kerova i da mu donese vatre na maši. Joka je počela kukati i moliti da je oslobodi, ali je morala iznijeti vatre na maši da zapali čardak. Šaula je izveo 6 konja i vodao ih pola sata po dvorištu, tako da se čini da je bilo dosta vojske, i onda je otišao. Sutra dan je došao beg, a Joka mu ispriča sve što je bilo. On je pojahao konja i utekao i nikad više nije došao.« Ćitavo selo se vodi kao Kapetanovića kućište sa čardakom. Bunar se zove Begov bunar iako je bega davno nestalo. Ovakvih priča o bunarima i izvorima po Kozari i Potkozarju ima mnogo.

Powered by WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: