Dvadesetog marta obilježava se godišnjica kako je u odbrani rodnog sela Jovića na Ozrenu poginuo Spomenko Gostić, petnaestogodišnjak koji je odbio ponudu da se skloni od ratnih strahota i rame uz rame sa komšijama i prijateljima bio borac VRS.
Spomenkov saborac Brane Milivojević sjeća se da je dječaku umrla majka početkom 1992. godine, a već u septembru iste godine granata je pred kućom ubila baku sa kojom je živio. Ratni vihor ga je omeo i da nastavi školovanje, jer je bilo nemoguće iz Jovića ići u srednju školu u Doboju, pa se momčić privio uz vojsku, čiji borci su ga štitili, hranili i brinuli o njemu koliko su mogli. Spomenko Gostić je, sjećaju se rijetki saborci iz 3. Ozrenske brigade VRS, bio nevjerovatno hrabar, vrijedan i sposoban za svoje godine.
Ništa mu nije bilom teško, znao je poslušati svakog, i osjećao se punopravnim borcem VRS, čak je i uniformu nosio. Uglavnom je nosio hranu borcima na liniju, konjskim kolima kojima je vješto upravljao i jednom je čak naletio na minu ali je tom prilikom ostao nepovrijeđen.
Krajem 1992. Spomenko se pojavio i na televiziji, jer je reporteru RTS iskreno i neposredno ispričao svoju priču. Na ispovijest siročeta koje je silom prilika postalo ratnik, reagovala je porodica Srba koja je iz Francuske stigla na Ozren noseći humanitarnu pomoć.
Ponudili su Spomenku da ide s njima u Pariz, da ga usvoje, odgoje, pomognu da se spasi rata. Momak je odbio s riječima : ”Neću da budem dezerter i da ostavljam svoj narod kad je najgore. Biću ovdje do kraja, dok ne dočekamo mir i slobodu, a onda, vidjećemo”.
Spomenko Gostić poginuo je 20. marta 1993. od haubičke granate ispaljene sa neprijateljskog položaja na kotu Visić, kod Jovića, na Ozrenu. Na istom mjestu poginulo je još šest njegovih drugova.
Posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod.
Izvor: BN TELEVIZIJA
POTKOZARJE 