Vodopad (slap) na Zečijem kamenu. Potočić Zofik izvire ispod Mrakovice na nadmorskoj visini od 700 m, teče preko Benkovca i slijeva se niz Zečiji kamen praveći vodopad (slap) visok 10 m. Kad posjetilac posmatra ovaj vodopad, vidjeće da imaju tri kaskade jedna ispod druge. To je slično dvjema kadama koje su jedna iznad druge i treća slapu preko praga. Voda je tekla niz krečnjačku stijenu i godinama tekući rastvarala neotporniji krečnjak, udubljivala svoje korito, a strane gdje nije bilo vode ostale su nemstvorene. Tako se korito udubilo, a strane ostale. Otpornija dva sloja krečnjaka, jedan iznad drugoga, na odstojanju od 4-5 m, ostali su i zadržali se kao pragovi ili stepenice na koritu potoka. Voda preko tih kaskada pada, raspršava se u mlazeve i kapljice bijele kiše, šište, stvaraju huku koja se iz daleka čuje kad posjetilac ide uzvodno dolinom potočića Zofika.
Vodopad na Kozaračkoj rijeci. Kad idemo klisurom od Kozarca prema Mrakovici čućemo huku vode. Na koritu Kozaračke rijeke nalaze se čvršće paleozojske stijene koje su bile tvrđe i otpornije i ostale su u vidu praga. Preko tog praga na koritu Kozaračke rijeke prelijeva se voda i pravi vodopad. Taj vodopad ima visinu do 5 m. Voda se ruši niz crnu stijenu u izdubljene oluke i velikom brzinom pada razbijajući se u bijele kapljice i stvarajući huku koja se prolama klisurom. Huka tog vodopada čuje se do posjetilaca koji prolaze asfaltnim putem od Kozarca za Mrakovicu.
U blizini tog vodopada na Kozaračkoj rijeci bio je i drugi vodopad, uistinu vještački napravljen. Pilana za vrijeme svog postojanja prije drugog svjetskog rata bila je pregradila korito Kozaračke rijeke, napraviia malu branu i vodu skrenula jazom odvodeći je preko jedne stijene visoke oko 50 m i puštajući je niz stijenu. Ovim se hteo postići pad vode za potrebe pilane. Voda je tekla niz stijenu i pravila vodopad koji se dobro vidi s puta koji prolazi o Kozarca za Mrakovicu. Posmatrač nije mogao da uoči da je to vještački napravljen vodopad, jer se nije vidio jaz kojim je voda dovedena do prirodne stijene niz koju se sliva. Ne bi bilo suvišno ponovo pustiti vodu jazom da se sliva niz stijenu i pravi vodopad.
Vodopad na Mlječanici, ili kako ga neki nazivaju Buk, Skakavac. Na rijeci Mlječanici blizu ušća Gračanice u Mlječanicu, u koritu rijeke bila je čvršća stijena i zaostajala je u svom raspadanju i erozivnom radu vode, pa je voda stvorila prag visine do 3 m, a ispod praga izdubila veliki erozivni lonac dubine do 1 m i dužine 3 m. Voda se prelijeva preko praga u koritu, slijeva udubljenim kanalima, raspršava u bijele pjene i pada u erozivni lonac. Kako voda pada niz stijenu svojom snagom, iz lonca izbacuje donje slojeve vode na površinu i sa njima poneku ribu. Riba krenuta jačinom vode na površini skače uvis. To posjetioci posmatraju i oduševljavaju se. Inače, i ovaj vodopad je bučan i njegova huka razliježe se dolinom.