Nedaleko od Dubice u Potkozarju, u selu Gornji Podgradci, stoji jedna tiha, ali velika priča. Priča o radu, dostojanstvu i kraju koji je znao živjeti od svoga truda.
Još u vrijeme Austro‑Ugarske, ovdje je otvorena prva pilana u Bosni na vodeni pogon. U njoj je radilo preko 300 ljudi, a hranila je i održavala na životu brojne porodice pod Kozarom. Bila je to više od fabrike – bila je oslonac cijelog kraja.
Tokom Drugog svjetskog rata pilana je spaljena, ali je nakon rata ponovo podignuta i nastavila da radi decenijama. Preživjela je teška vremena, preživjela promjene sistema, pa čak i ratove devedesetih. Nakon posljednjeg rata opet je pokrenuta, kao simbol upornosti i nade da se može dalje.
Ali prije godinu dana – ugašena je zauvijek.
Danas, u miru, ono što ratovi nisu uspjeli da unište, ugašeno je odlukama vlasti. Današnja vlast – srpska – zatvorila je pilanu bez vizije i bez alternative za ljude ovog kraja.
Nažalost, Potkozarje tone. Ne zato što nema vrijednih ljudi, nego zato što nema onih koji bi vodili kraj u interesu naroda, a ne u interesu vlastitih fotelja. Kao da su ostali samo oni koji gledaju sebe, dok sela ostaju prazna, fabrike zatvorene, a mladi odlaze.
Ovo nije samo priča o jednoj pilani.
Ovo je priča o zaboravljenom kraju.