DJEČACI PJESMOM ČUVAJU NASLJEĐE: OJKAČKA SEKCIJA OŠ “PETAR KOČIĆ” IZ PRIJEDORA

blic-ojkacka-sekcija-os-petar-kocic-1
Učenici Osnovne škole „Petar Kočić” iz

Prijedora osnovali su ojkačku sekciju kako bi očuvali tradiciju svojih predaka i prenijeli je na buduća pokoljenja.

To za Srpskainfo pričaju Ognjen Stojnić (14), Radovan Damjanović (14) i Milorad Ljubanić (13) koji su ojkače počeli da pjevaju sa svojim očevima i dekama.

– Ja sam počeo pjevati sa ocem i djedom kada sam imao sedam godina, i kao što je moj djeda to na oca prenio, tako ću i ja na svoje dijete jednog dana. Znam veliki broj ojkača i sve su one iste i jednako se vole – kaže Ognjen Stojnić, koji ističe da sluša i modernu muziku koja je popularna kod mladi, ali ipak za njega ojkače nemaju konkurenciju.

– Za ojkače je potreban glas, ali nije on sam dovoljan. Treba imati i dušu, zato što ojkače pjevaš sa glasom i dušom – kaže on.

blic-ojkacka-sekcija-os-petar-kocic-3
Velike emocije dok pjeva ojkače ne može da prikrije ni Radovan Damjanović.

– Ja sam rođen u Prijedoru, ali moji roditelji su iz Hašana. U mojoj porodici pjevaju se Grmečke pjesme i ja ih pjevam. Slušajući ljude kako pjevaju ojkače zavolio sam ih i počeo pjevati. Kada sam čuo da u školi postoji sekcija, odmah sam im se pridružio – priča Radovan Damjanović.

Najmlađi član grupe, Milorad Ljubanić u ovoj sekciji je godinu dana. On prvači, odnosno prvi povede pjesmu.

– Čuo sam kako oni pjevaju i pridružio sam im se. Ojkače su pjevali moji čukundjeda, pradjeda i djeda, pa onda tata koji je to prenio na mene. Volim ojkaču i Krajiške pjesme, jer su one sa naših prostora, dok zabavnu muziku ne volim – kaže Ljubanić.

Ova tri školska drugara, koje je spojila ljubav prema ojkači planiraju da osnuju i svoju ojkačku grupu.
blic-ojkacka-sekcija-os-petar-kocic-2
Ognjen i Radovan već i pjevaju u jednoj lokalnoj grupi.

Zbog ova tri učenika, ponos i osmijeh krase lice nastavnice Draženke Jovičin, koja vodi ojkačku sekciju.

Ona priča da je oduvijek voljela ove pjesme i da joj je bila velika želja da u školi ima ojkačku sekciju.

Na jednom školskom događaju primjetila je da Ognjen i Radovan pjevaju ojkače i igraju Kozaračko kolo. Ubrzo nakon toga je formirana i sekcija u školi.

– Svi su jaki individualci i osjetim njihovu snagu. Danas su ljudi pomalo dezorjentisani i kada sretneš nekoga ko ima svoj pravac kao što imaju ovi učenici i kada ih slušam kako pjevaju srce mi bude ogromno – priča Jovičin.

Dodaje da je od učenika i naučila veliki broj ojkača, te da ih zapisuje i snima kako bi sačuvala njihovu autentičnost.

– Slušala sam bake od 80 godina kako pjevaju ojkače. Dok pjevaju imaju mir unutrašnji i u tom glasu ima i ponosa i skrušenosti. Ojkače su odraz nekadašnjeg vremena, kada su se ljudi više družili, orali i želi i pjevali zajedno. U njima je duh zajedništva – zaključuje ona.

Dječaci za primjer

Pored ljubavi prema ojkači, zajedničko za ova tri dječaka je to što su izuzetno vrijedni. Nastavnica Jovičin priča da oni roditeljima pomažu u svim poljoprivrednim radovima.

– Radovan vozi i traktor. Dešavalo se da pomažu roditeljima u poljoprivrednim radovima, pa propuste neki nastupa. Imamo i veliku podršku i razumjevanje direktorke škole – kaže Jovičin.

EuroBlic-srpskainfo.com

 

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close