Svjedočenja djece Kozare

Djeca Kozare, sada osamdesetsedmogodišnje Marija i Rada iz Mlječanice odrasle su zajedno, ofanziva 1942. ih je razdvojila, ali ratne strahote, zbjegovi i izbjeglištvo nisu ih zaobišli. Mjesecima su se skrivale po planinskim vrletima, da bi kao i hiljade drugih porodica sa Kozare nakon ofanzive stigle u Hrvatsku, koncentracioni logor Jasenovac, a potom i u hrvatske porodice kao služinčad. Ratne priče Marije Zakić, rođene Trubarac i Rade Petković, rođene Došen počele su u jesen 1941.godine, pa iako su prošla desetljeća njihova sjećanja ne blijede, pamte zlo, ali i dobro kojeg je u svim tim strahotama ipak bilo. Za Mariju i Radu, kao i za sve Kozarčane, strahote nisu prestale sa Kozarskom ofanzivom, sa svojih uništenih ognjišta opet su bježale u Kozaru, u izbjeglištvo i u zemunice, jer nakon ove ofanzive sa Nijemcima i ustašama, dolaze i Čerkezi, kakvkaske brigade koji, do samog kraja Drugog svjetskog rata, zajedno nastavljaju da čine nezamislive zločine nad narodom Kozare.

IZVOR: RTV KD